U jednoj velikoj šumi, između puno velikih stabala, smjestila se jedna kućica. Ta je kućica neobično izgledala. Bila je od drveta, ali to drvo, te daščice od kojih je sagrađen, bile su obojene srebrnom bojom. Cijela je kućica bila srebrna. Bila je baš neobična i nekako se posebno isticala svojim srebrnim sjajem ...

U jednom mravinjaku živjelo je 9999 malih, crnih mrava i jedan mali ljubičasti mrav. Ne zna se kako je mali ljubičasti mrav postao baš takav. Sva braća i sestre bili su crne boje. I mama i tata ljubičastog mrava bili su crne boje. Samo je on bio ljubičaste boje. (...)

U jednom dječjem vrtiću, u jednoj dječjoj garderobi stajao je par malih žutih cipela.  Bile su to cipelice jednog razigranog dječaka koji je svaki dan u njima dolazio u vrtić. Kad bi stigao, izuo bi ih, pospremio u ormarić, obuo papuče i otišao u sobu igrati se sa svojim prijateljima i tetom.A cipelice bi ...

U jednom seoskom dvorištu živjelo je puno domaćih životinja. Bile su tu koke, praščići, kozlići i patkice. O njima su se brinuli veseli domaćini toga imanja – jedna baka i jedan djed. Oni su bili jako marljivi. Budili su se svakoga jutra rano, dok je još bio mrak, i nakon doručka, krenuli bi s radom. (...)

Bio je običan dan, vedar, sunčan. Čuo se cvrkut ptica i žamor djece na igralištu. Prošao bi i poneki automobil, jedan čovjek na biciklu i dvije bakice držeći se pod ruku. Cijeli taj prizor promatrala su, s visine, dva oblačića...